Lako je vjerovati da su ljudi arogantni, egoistični i uvijek paze na sebe. Cinizam koji to mišljenje čini univerzalnom istinom raširen je i moderan. Ali takva orijentacija na svijet uopće nije svojstvena mnogim ljudima. Naprotiv, imaju suprotan problem: snose nepodnošljivi teret samogađenja, prijezira prema sebi, srama i samosvijesti. Dakle, umjesto da narcisoidno napuhavaju vlastitu važnost, oni se uopće ne cijene i ne brinu o sebi pažnjom kojom bi trebali. Govoreći iz vlastitog iskustva, čini se da mnogi ljudi često zapravo ne vjeruju da zaslužuju najbolju njegu. Neizmjerno su svjesni vlastitih grešaka i nedostataka, stvarnih i pretjeranih te se srame i sumnjaju u vlastitu vrijednost. Vjeruju da drugi ljudi ne bi trebali patiti, a oni će marljivo i altruistički raditi na tome da im pomognu ublažiti tu patnju. Istu uslužnost pružaju čak i životinjama ali ne tako lako prema sebi.
Istina je da je ideja samopožrtvovnosti duboko ugrađena u našu kulturu. Ipak žrtvovati se najvišem dobru ne znači trpjeti tiho i voljno kad neka osoba ili organizacija traži od nas više nego što se nudi zauzvrat. To znači da podržavamo tiraniju i dopuštamo da nas tretiraju kao robove. Nije vrlina biti žrtva nasilnika, čak i ako ste taj nasilnik sami vi.
S druge strane, ako je netko dovoljno sretan da osobno bude u rijetkom razdoblju milosti i zdravlja, tada obično ima barem jednog člana uže obitelji u krizi. Ipak, i tada ljudi nastavljaju raditi teške poslove kako bi uzdržavali sebe i svoje obitelji i društvo. To je zapravo čudesno – toliko čudesno da je bezuvjetna zahvalnost jedini primjereni odgovor. Jer postoji toliko mnogo načina da se stvari raspadnu ili prestanu funkcionirati, a oni sprječavaju da se to dogodi. Zbog toga zaslužuju iskreno i srdačno divljenje. To je naprosto pravo i trajno čudo.
Zaslužujemo malo poštovanja. Zaslužujete malo poštovanja. Važni ste drugim ljudima, koliko i sebi. Imate neku vitalnu ulogu u odvijanju sudbine svijeta. Stoga ste moralno dužni brinuti se o sebi. Trebali biste se brinuti, pomagati i biti dobri prema sebi na isti način na koji biste se brinuli, pomagali i bili dobri prema nekome koga volite i cijenite. Ali svaka je osoba duboko manjkava. Kad bi pak ta surova činjenica značila da mi nismo odgovorni brinuti se za sebe, koliko za druge, svi bi bili cijelo vrijeme brutalno kažnjavani. To ne bi bilo dobro. To jednostavno ne može biti pravi put prema naprijed. Trebate razmotriti budućnost i pomisliti: „Kako bi mogao izgledati moj život da se pravilno brinem o sebi? Koja bi me karijera izazvala i učinila produktivnim i korisnim, tako da bih mogao podnijeti svoj dio tereta i uživati u nagradama? Što bih trebao raditi, kad imam malo slobode, da bih poboljšao svoje zdravlje, proširio svoje znanje i ojačao svoje tijelo?”.
Morate se pažljivo disciplinirati. Morate održati obećanja koja date sebi i nagraditi se, tako da se možete pouzdati u sebe i motivirati. Morate odrediti kako se ponašati prema sebi tako da ćete najvjerojatnije postati i ostati dobra osoba. Bilo bi dobro svijet učiniti boljim mjestom stoga počnimo od sebe.
Tekst izradio:
Vinko Božić prema; Peterson, J. B. (2018). 12 rules for life: an antidote to chaos.
