SPRIJATELJITE SE S LJUDIMA KOJI ŽELE NAJBOLJE ZA SEBE

Najviša vrlina je želja da se pomogne. Ali nisu svi koji propadaju žrtve i ne žele se svi na dnu ustati, iako mnogi to čine i mnogi to uspijevaju. Bez obzira na to, ljudi će često prihvatiti ili čak uvećati vlastitu patnju, kao i patnju drugih, ako njome mogu mahati kao dokaz svjetske nepravde. Zamislite da nekome ne ide dobro. Treba mu pomoć. Možda bi to i želio. Ali nije lako razlikovati nekoga tko uistinu želi i treba pomoć i nekoga tko samo iskorištava voljnog pomoćnika. Razlikovanje je teško čak i za osobu koja želi i treba i možda iskorištava.

Prije nego što nekome pomognete, trebali biste otkriti zašto je ta osoba u nevolji. Ne biste trebali samo pretpostaviti da je on ili ona plemenita žrtva nepravednih okolnosti i iskorištavanja. To je najnevjerojatnije objašnjenje, a ne najvjerojatnije. Osim toga, ako kupite priču da se sve strašno upravo dogodilo samo od sebe, bez osobne odgovornosti žrtve, uskratit ćete toj osobi svu sposobnost u prošlosti (i implicirano, u sadašnjosti i budućnosti). Na taj ćete mu način oduzeti svu moć.

Puno je vjerojatnije da je dani pojedinac upravo odlučio odbiti put prema gore, zbog njegove zahtjevnosti. Možda bi to čak trebala biti vaša zadana pretpostavka kad se suočite s takvom situacijom. To je pregrubo, mislite. Možda ste u pravu. Možda je to korak predaleko. Ali uzmite u obzir ovo: neuspjeh je lako razumjeti. Nije potrebno objašnjenje za njegovo postojanje. Porok je lak. Neuspjeh je također lak. Lakše je ne snositi teret. Lakše je ne razmišljati, ne raditi i ne mariti. Lakše je odgoditi za sutra ono što treba učiniti danas i utopiti nadolazeće mjesece i godine u današnjim jeftinim užicima. Uspjeh: to je misterij. Vrlina: to je ono što je neobjašnjivo. Da biste podbacili, samo morate gajiti nekoliko loših navika. Samo trebate tratiti vrijeme. Stvari se raspadaju same od sebe, ali pogreške ljudi ubrzavaju njihovu degeneraciju.

“Možda bih barem trebao pričekati, da vam pomognem, dok ne bude jasno da želite da vam se pomogne.” – Carl Rogers, poznati humanistički psiholog, vjerovao je da je nemoguće započeti terapijski odnos ako se osoba koja traži pomoć ne želi poboljšati. Rogers je vjerovao da je nemoguće nekoga uvjeriti da se promijeni na bolje. Umjesto toga, želja za poboljšanjem bila je preduvjet za napredak.

Niste moralno dužni podržavati nekoga tko čini svijet gorim mjestom. Upravo suprotno. Trebali biste birati ljude koji žele da stvari budu bolje, a ne gore. Dobra je stvar, a ne sebična stvar, odabrati ljude koji su dobri za vas. Prikladno je i pohvalno se družiti s ljudima čiji bi se život popravio ako vide da se vaš život popravlja. Nemojte misliti da se lakše okružiti dobrim zdravim ljudima nego lošim nezdravim ljudima. Nije. Dobra, zdrava osoba je ideal. Potrebna je snaga i odvažnost biti u blizini takve osobe. Imajte malo poniznosti. Imajte malo hrabrosti. Koristite svoju prosudbu i zaštitite se od previše nekritičkog suosjećanja i sažaljenja. Sprijateljite se s ljudima koji žele najbolje za tebe.

Tekst izradio: 

Vinko Božić prema; Peterson, J. B. (2018). 12 rules for life: an antidote to chaos.